Učenjak i budalaš
Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Nekada su učeni ljudi obilazili razna mjesta držeći predavanja. Tako se našao jedan kome nisu mogli postaviti pitanje a da im on nije znao odgovoriti. Međutim, on im se nije sviđao, i, da bi ga se otarasili nađu nekog budalaša koji je lijepo izgledao, obuku mu džubu i ahmediju, dovedu ga u džamiju i postave na odgovarajuće mjesto za polemiku.
Učenjak mu odmah postavi pitanje digavši jedan prst. Budalaš mu pokaže dva prsta. Učenjak mu pokaže jaje, a budalaš njemu pokaže sir. Sve se to obavilo bez ijedne riječi. Najedanput učenjak siđe sa ćursa i krene prema izlazu. Prisutni, iznenađeni takvim činom, ne znajući o čemu se radi, upitaju učenjaka zašto ide? Ovaj im je odgovorio kako do sada nije naišao na tako učenog čovjeka."
Ja mu pokažem jedan prst, što bi značilo da treba vjerovati jednog Boga, a on diže dva prsta, što znači da treba vjerovati u Boga i Božijeg Poslanika. Ja mu zatim pokažem jaje da bih mu prikazao Allahov hikmet, kako iz jajeta izlazi kokoš, iz kokoši jaje itd. A on meni pokaza sir, i, drugim riječima, veli nije to ništa. Vidi ovaj Allahov hikmet: krava jede sijeno, iz sijena mlijeko, iz mlijeka sir, kajmak, maslo i sirutka.
Prisutni, začuđeni ovim riječima, upitaše budalaša kako je on znao dati takve odgovore? Budalaš jednostavno odgovori: "On je meni pokazao, uperivši na mene prst, da će mi iskopati jedno oko, a ja dignem dva prsta i poručim da ću mu iskopati oba oka. On se prepadne i, da bismo se pomirili, on izvadi i ponudi me jajetom, a ja njemu ponudim sir da zajedno jedemo."
