"Kameni spavač"
O monodrami "Kameni spavač"
koje su popraćene projekcijama slika na zidu i predstavljaju simbole i motive na stećcima. Monodrama se na mnogo načina odnosi na tragična ratna zbivanja koja su devedesetih godina prošlog stoljeća zadesila Bošnjake (posebice Srebrenicu) i mnoge ostavile bez doma i obitelji. U osuvremenjenom kontekstu prikazana je uloga žrtve i stravično djelovanje agresora cime je djelo Maka Dizdara dobilo novu dimenziju koja se izravno referira na zaista nemale patnje Bošnjaka. Predstava je ostvarena povodom devedesete obljetnice rodenja bošnjačkog književnika Maka Mehmedalije Dizdara i prva je cjelovita drama koja je osmišljena i izvedena u sklopu programa dramskog kulturnog amaterizma KDBH Preporod.Monodrama "Kameni spavač" temelji se na stihovima pjesnika Maka Dizdara iz istoimene zbirke pjesama "Kameni spavač". Snažnu ličnost pjesnika utjelovljuje lik pripovjedača, a postmodernim pristupom u smislu najnovijih iskustava europske drame (žestokim ritmom i bljeskovitim kadriranjem, fragmentarizacijom sadržajnih dijelova i paralelizmom s današnjicom, posebice sa zadnjim ratom) naglašava se djelovanje bogumila i islamizacija Bosne. U predstavu su uključene i biografske činjenice iz pjesnikova života. Spajanjem tradicije i suvremenosti dobilo se na interakciji između dramskog kazališta i performansa. Cjelokupni projekt izvodi isključivo jedan glumac, a temelji se na autentičnim pjesmama Maka Dizdara iz njegove zbirke "Kameni spavač"
Premijera se održala u prostoru MM dvorane Teatra ITD 19. veljace 2007. Scenografija u monodrami minimalističkim načinom u opremi scenskog prostora u prvi plan postavlja glumca koji predstavlja lik glavnog pripovjedača i pjesnika Maka Dizdara. Glumac govori isključivo u prvom licu jednine, a prema potrebama dramaturgije mijenja likove i postaje osoba koja tumači dobru ili zlu silu koja opsjeda ljude. Time je izbjegnuta linearnost pripovijedanja u monodrami, a naglašava prisutnost manihejstva u djelovanju bogumila. U predstavi se prikazuje začudni svijet Crkve bosanske ciji su pripadnici, bogumili, dolaskom Osmanskog carstva, vjeruje se, bez opiranja prihvatili islam. Pripovjedač sjedi na visokom stolcu i nesputano se obraća publici darivajući joj svoje stihove pokušavajuci doseći dubinsku oporost ovih stihova, koji kao da se istom klešu u kamenu. Stil je recitativno izražajan, u trenutcima čak i otužno šaljiv kako bi se publici približila složena figurativnost Dizdarovog pjesničkog iskaza. Monodrama traje četrdeset minuta. Osim stihova vrlo su bitni i "intermezzi" kojima se povezuju stihovi: glazbom i pokretima tijela koji podsjećaju na likove s drevnih bogumilskih sarkofaga
