KRŠĆANI I MUSLIMANI – ŠTO KAŽU JEDNI O DRUGIMA?
William Stoddard
KRŠĆANI I MUSLIMANI – ŠTO KAŽU JEDNI O DRUGIMA?
Preveo: Asim Delibašić
U pripremi je zanimljivo izdanje. Autor William Stoddard je, pod navedenim naslovom, priredio izbor vrlo ilustrativnog i dojmljivog niza više ili manje poznatih citata iz tradicionalnih spisa kršćana i muslimana o onima drugima. Svi citati izražavaju visok stupanj međusobnog poštovanja kršćana i muslimana, kako na razini doktrine, tako i na razini povijesnog iskustva, često i prizorima pojedinačnih prijateljstava. U uvodnom dijelu, priređivač obrazlaže razloge takvom pristupu: „Primjeri priloženi u ovoj zbirci izabrani su jedino iz tradicionalnog i pre-modernog oblika religije ili dotične denominacije. Razlog za ovo bio je taj što su moderni oblici religije — koji su sada posvuda prisutni — subjektivni, svojevoljni i promjenljivi te nedostatni u autoritetu i trajnosti koja je zaštitni znak istinske religije. ” Zanimljivo je njegovo nastojanje da obnovi izvorno značenje riječi “ortodoksija”, a to je “ispravno mišljenje”, nasuprot suvremenom sekularnom značenju koje podrazumijeva netrpeljivost i nametanje svoga uvjerenja: „Značenje termina i koncepta ‘ortodoksije’ gotovo da je posve izbrisano iz uma ljudi. U većini slučajeva, ona se naprosto smatra nekim oblikom netrpeljivosti: jedna skupina ljudi nastoji nametnuti svoje vlastite poglede drugima… I koja je to riječ u našem jeziku /izvedena iz grčkog/ koja označava ‘ispravno mišljenje’? Nijedna druga do ‘ortodoksija’.” U trećem poglavlju uvodnog dijela, priređivač ističe svoje viđenje povijesti koje je, smatram, snažno obojeno armagedonističkom interpretacijom povijesti s lako oborivim generalizirajućim tezama o negativnom karakteru renesanse, baroka, prosvjetiteljstva, industrijskog doba, modernizma i sekularizma. Taj stav, međutim, ne utječe na snažan pozitivan dojam koji niz citata ostavlja na čitatelja, pa i onog koji sebe voli smatrati vrlo tolerantnim. U uvodnom dijelu priređivaču se potkrala pogreška o značenju hadža gdje crnom kamenu ugrađenom u Kabu daje neprimjeren značaj. Griješi i u shvaćanju zekata, kako u nazivu tako i u ograničenju funkcije.
Zbirku je s engleskog preveo Asim Delibašić. Jezik prijevoda je bosanski s elementima predratne bosanskohercegovačke varijante srpsko-hrvatskog jezika. Prevoditelj u rukopisu ne upućuje na prijevode Kur'ana, Biblije, Hadisa i drugih citiranih izvora prevedenih na naše jezike. Citate donosimo u rukopisnom obliku. Nedosljedna je i transliteracija arapskih imena, u rasponu od tradicionalne refleksije u bosanskom jeziku do različitih znanstvenih transliteracija u zapadnim jezicima. U Beharu predstavljamo tek manji dio zbirke. S radošću očekujemo najavljeno izdanje.
