sufizam
Polica s Journalima
| Polica s Journalima |
Polica s Beharima
| Polica s Beharima |
Sufizam
KRATAK PREGLED SUFIZMA NA BALKANU
Hazreti MEVLANA – Dželaluddin RUMI
Duhovni stupnjevi hazreti Nakšibenda
EL-GAZZALIJEVA PRIRODNA FILOZOFIJA
Sveta geografija i sveta historija – načela za utemeljenje tekije
Hikaje - poučne priče iz života bogougodnika
KRATAK PREGLED SUFIZMA NA BALKANU
Huseyin Abiva
KRATAK PREGLED SUFIZMA NA BALKANU
Predgovor Gotovo šest stoljeća neprekidne osmanske vladavine jugoistočnom Europom, osiguralo je neponovljivo povoljnu priliku za učvršćivanje islama u tom dijelu svijeta. Bez sumnje, muslimanska komponenta populacije u zemljama balkanskog poluotoka (Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Grčka, Makedonija, Crna Gora i Srbija), prilično je brojna. Dvije od spomenutih država, Albanija i Bosna i Hercegovina, imaju znakovitu muslimansku populativnu većinu. Velike muslimanske manjine nalaze se među stanovništvom Makedonije i Srbije (uključujući Kosovo). U Hrvatskoj, Bugarskoj, Crnoj Gori i Grčkoj, muslimani su u manjini, ali u određenim slučajevima njihov procenat može prilično impresionirati. Tako, na primjer, preko milion stanovnika Bugarske su muslimani. Najveća muslimanska etnička grupa na Balkanu su Albanci, čiji broj prelazi pet miliona. Koncentrirani su u središnjim i južnim dijelovima balkanskog poluotoka, a čine i apsolutnu većinu stanovništva Albanije, Kosova i zapadne Makedonije. Male grupe Albanaca žive u Bosni, Crnoj Gori i Hrvatskoj, koji su u stvari unutarnji migranti Titove Jugoslavije. Što se tiče vjerske pripadnosti, Albanci je nikada nisu pretpostavljali etničkoj pripadnosti, iako su, u najvećem dijelu, muslimani. Brojan segment albanskog etničkog korpusa još uvijek slijedi rimo-katoličko ili ortodoksno kršćanstvo, a među muslimanskom populacijom postojala je (i još uvijek postoji) dalja podjela na sunnite i pro-ši’itske bektašije. Read the Full Story
KRATAK PREGLED SUFIZMA NA BALKANU
Predgovor Gotovo šest stoljeća neprekidne osmanske vladavine jugoistočnom Europom, osiguralo je neponovljivo povoljnu priliku za učvršćivanje islama u tom dijelu svijeta. Bez sumnje, muslimanska komponenta populacije u zemljama balkanskog poluotoka (Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Grčka, Makedonija, Crna Gora i Srbija), prilično je brojna. Dvije od spomenutih država, Albanija i Bosna i Hercegovina, imaju znakovitu muslimansku populativnu većinu. Velike muslimanske manjine nalaze se među stanovništvom Makedonije i Srbije (uključujući Kosovo). U Hrvatskoj, Bugarskoj, Crnoj Gori i Grčkoj, muslimani su u manjini, ali u određenim slučajevima njihov procenat može prilično impresionirati. Tako, na primjer, preko milion stanovnika Bugarske su muslimani. Najveća muslimanska etnička grupa na Balkanu su Albanci, čiji broj prelazi pet miliona. Koncentrirani su u središnjim i južnim dijelovima balkanskog poluotoka, a čine i apsolutnu većinu stanovništva Albanije, Kosova i zapadne Makedonije. Male grupe Albanaca žive u Bosni, Crnoj Gori i Hrvatskoj, koji su u stvari unutarnji migranti Titove Jugoslavije. Što se tiče vjerske pripadnosti, Albanci je nikada nisu pretpostavljali etničkoj pripadnosti, iako su, u najvećem dijelu, muslimani. Brojan segment albanskog etničkog korpusa još uvijek slijedi rimo-katoličko ili ortodoksno kršćanstvo, a među muslimanskom populacijom postojala je (i još uvijek postoji) dalja podjela na sunnite i pro-ši’itske bektašije. Read the Full Story
Hazreti MEVLANA – Dželaluddin RUMI
Hazreti MEVLANA – Dželaluddin RUMI
HAZRETI MEVLANA DŽELALUDDIN RUMI (Kratica biografija)
604/1207 U gradu Belhu, u Afganistanu, rodio se Hazreti Mevlana, Dželaluddin Rumi.
609/1212 Otac Dželaluddinov, Behauddin Veled, poznat pod imenom "Sultanul-ulema", napušta svoj zavičaj i kreće sa porodicom u Irak.
610/1213 Put u Mekku radi obavljanja hadža.
Susret sa poznatim učenjakom Feriduddinom Attarom, koji je zapazio malog Dželaluddina i naslutio njegovu veliku budućnost.
611/1214 Po povratku s hadža, zadržavanje u Damasku.
Susret sa Šejhul-Ekberom, Muhjiddinom Arebijom, koji je također zapazio izuzetne vrline Dželaludddinove.
613-618/1216-1221 Boravak u gradu Larendu, sedam godina.
618/1221 Na poziv seldžučkog vladara Alauddina Kejkubada, Sultanul-ulema odlazi u Konju, gdje se stalno nastani vršeći dužnost muderrisa (profesora).
628/1230 Umro Sultanul-ulema. Dželaluddinu je tada 24 godine. On nasljeđuje oca u dužnosti muderrisa.
644/1346 Veliki preokret u duši Dželaluddinovoj: pojavljuje se u Konji Šemsuddin Tibrizi, veliki poznavalac "ilmi-batina" (tajne, skrivene nauke), koji na Dželaluddina vrši fascinirajući uticaj.
Dželaluddin napušta "ilmi-zahir" (vanjsku nauku, osnovanu na logici), i potpuno se predaje "ilmi-batinu". Stalno se druži sa Šemsuddinom i ne rastavlja se od njega.
645/1247 Zagonetni nestanak Semsuddina. Dželaluddin ostaje tužan, i povlači se u sebe. Kao uspomenu na svog učitelja, Hazreti Mevlana osniva poseban derviški red mevlevija (Tarikati Mevlevi).
Ideje i učenje Šemsuddinovo Hazreti Mevlana je obradio u svome Divanu (zbirka pjesama): a naročito u "Mesneviji", remek-djelu mistične književnosti, koje je napisao po nagovoru i želji svoga najboljeg učenika Husa-muddina.
Četrnaest godina (658-672/1259-1273) radio je Hazreti Mevlana na tom svom djelu i u pero ga diktirao svome učeniku Husamuddinu. Završio ga je pred sam kraj svoga života.
Hazreti Mevlana, Dželaluddin Rumi, umro je u Konji 17. decembra 1273. godine (5. džumadel-ahira 672).
Tu se nalazi njegovo turbe i muzej.
Datum njegove smrti, 17. decembar, proslavlja se svake godine kao "Šebi-Arus" (Mevlanatov spomendan).
"Mesnevija" kao, remek-djelo, po svojoj vrijednosti zauzima visoko mjesto, odmah poslije Kur'ana i Hadisa.
*** Read the Full Story
Hazreti MEVLANA – Dželaluddin RUMI
HAZRETI MEVLANA DŽELALUDDIN RUMI (Kratica biografija)
604/1207 U gradu Belhu, u Afganistanu, rodio se Hazreti Mevlana, Dželaluddin Rumi.
609/1212 Otac Dželaluddinov, Behauddin Veled, poznat pod imenom "Sultanul-ulema", napušta svoj zavičaj i kreće sa porodicom u Irak.
610/1213 Put u Mekku radi obavljanja hadža.
Susret sa poznatim učenjakom Feriduddinom Attarom, koji je zapazio malog Dželaluddina i naslutio njegovu veliku budućnost.
611/1214 Po povratku s hadža, zadržavanje u Damasku.
Susret sa Šejhul-Ekberom, Muhjiddinom Arebijom, koji je također zapazio izuzetne vrline Dželaludddinove.
613-618/1216-1221 Boravak u gradu Larendu, sedam godina.
618/1221 Na poziv seldžučkog vladara Alauddina Kejkubada, Sultanul-ulema odlazi u Konju, gdje se stalno nastani vršeći dužnost muderrisa (profesora).
628/1230 Umro Sultanul-ulema. Dželaluddinu je tada 24 godine. On nasljeđuje oca u dužnosti muderrisa.
644/1346 Veliki preokret u duši Dželaluddinovoj: pojavljuje se u Konji Šemsuddin Tibrizi, veliki poznavalac "ilmi-batina" (tajne, skrivene nauke), koji na Dželaluddina vrši fascinirajući uticaj.
Dželaluddin napušta "ilmi-zahir" (vanjsku nauku, osnovanu na logici), i potpuno se predaje "ilmi-batinu". Stalno se druži sa Šemsuddinom i ne rastavlja se od njega.
645/1247 Zagonetni nestanak Semsuddina. Dželaluddin ostaje tužan, i povlači se u sebe. Kao uspomenu na svog učitelja, Hazreti Mevlana osniva poseban derviški red mevlevija (Tarikati Mevlevi).
Ideje i učenje Šemsuddinovo Hazreti Mevlana je obradio u svome Divanu (zbirka pjesama): a naročito u "Mesneviji", remek-djelu mistične književnosti, koje je napisao po nagovoru i želji svoga najboljeg učenika Husa-muddina.
Četrnaest godina (658-672/1259-1273) radio je Hazreti Mevlana na tom svom djelu i u pero ga diktirao svome učeniku Husamuddinu. Završio ga je pred sam kraj svoga života.
Hazreti Mevlana, Dželaluddin Rumi, umro je u Konji 17. decembra 1273. godine (5. džumadel-ahira 672).
Tu se nalazi njegovo turbe i muzej.
Datum njegove smrti, 17. decembar, proslavlja se svake godine kao "Šebi-Arus" (Mevlanatov spomendan).
"Mesnevija" kao, remek-djelo, po svojoj vrijednosti zauzima visoko mjesto, odmah poslije Kur'ana i Hadisa.
*** Read the Full Story
Duhovni stupnjevi hazreti Nakšibenda
Ebul-Hasan Muhammed Bakir ibn Muhammed Ali
Duhovni stupnjevi hazreti Nakšibenda
(Maqamat-i irfani hazreti pir Naqshiband)
Predgovor autora
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Onome koji je znakove svoga vjerozakona uzvisio kroz iskrenost, čistotu i pravičnost prvaka u vjeri, te je svoju vjeru osvjetlio svjetlima srca Njegovih evlija. Neka je blagoslov i mir na našeg prvaka i plemića Muhammeda, uputitelja i izvoditelja na Put pravi. Također, neka je blagoslov i mir na plemenitu obitelj njegovu, njegove čiste ashabe, pravedne halife, i sve one koji ih slijede, i one koji slijede njihove sljedbenike, na duhovne prvake, na one očišćene i ljude otkrovenja. Read the Full Story
Duhovni stupnjevi hazreti Nakšibenda
(Maqamat-i irfani hazreti pir Naqshiband)
Predgovor autora
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Onome koji je znakove svoga vjerozakona uzvisio kroz iskrenost, čistotu i pravičnost prvaka u vjeri, te je svoju vjeru osvjetlio svjetlima srca Njegovih evlija. Neka je blagoslov i mir na našeg prvaka i plemića Muhammeda, uputitelja i izvoditelja na Put pravi. Također, neka je blagoslov i mir na plemenitu obitelj njegovu, njegove čiste ashabe, pravedne halife, i sve one koji ih slijede, i one koji slijede njihove sljedbenike, na duhovne prvake, na one očišćene i ljude otkrovenja. Read the Full Story
EL-GAZZALIJEVA PRIRODNA FILOZOFIJA
EL-GAZZALIJEVA PRIRODNA FILOZOFIJA
Piše: mr.sc. Senad Nanić
Uvod
Ebu Hamid Muhammed El-Gazzali (1058.-1111.) među najutjecajnijim je misliocima klasičnog razdoblja muslimanske civilizacije. Njegovo djelo predstavlja sintezu muslimanskog misticizma (tesavvuf) te prava (fikh) i teologije (kelam) koji su se do tada razvijali posve odvojenim tokovima i nerijetko zauzimali suprotstavljena gledišta. El-Gazzalijevo ukupno djelo ukazuje na mislioca koji je pokušao proniknuti u razloge postojanja različitih pristupa islamskoj misli i njihovu opravdanost.
Školovao se na sveučilištu Nizamija u Nišapuru pod vodstvom tada najuglednijeg teologa El-Džuvejnija. Iskazao je veliku sklonost filozofskom promišljanju i kritičkom razmatranju dogmatske teologije. Utjecaj priznatih autoriteta na njegovo mišljenje bivao je sve slabiji. Izražavao je sumnju i u postojanost vlastitog mišljenja. Imenovanje upraviteljem katedre za teologiju na tada najpoznatijem sveučilištu Nizamija u Bagdadu godine 1091. samo je pojačalo njegovu potrebu za kritičkim preispitivanjem vlastitih stavova. To ga je dovelo do duboke sumnje u ukupnu vlastitu misao. Zbog toga 1095. napušta profesorsko mjesto i Bagdad .
Nakon deset godina izbivanja provedenih u intenzivnom proučavanju i prakticiranju misticizma u raznim gradovima središtima znanosti i kulture, vraća se u rodni Tus. Osnažen obnovljenom vjerom u nedvojbenost temeljnih vjerskih i istina razuma, pristupa plodonosnom znanstvenom radu u mnogim poljima iskazavši razvijen smisao za kritičku reformaciju i sintezu u svojim djelima pisanim od vremena kada se ponovo posvetio mjestu profesora na katedri za teologiju sveučilišta Nizamija u Nišapuru 1106., do smrti koja ga je zatekla u Tusu gdje je, na učilištu kojeg je osnovao, podučavao teologiju i misticizam. Read the Full Story
Ebu Hamid Muhammed El-Gazzali (1058.-1111.) među najutjecajnijim je misliocima klasičnog razdoblja muslimanske civilizacije. Njegovo djelo predstavlja sintezu muslimanskog misticizma (tesavvuf) te prava (fikh) i teologije (kelam) koji su se do tada razvijali posve odvojenim tokovima i nerijetko zauzimali suprotstavljena gledišta. El-Gazzalijevo ukupno djelo ukazuje na mislioca koji je pokušao proniknuti u razloge postojanja različitih pristupa islamskoj misli i njihovu opravdanost.
Školovao se na sveučilištu Nizamija u Nišapuru pod vodstvom tada najuglednijeg teologa El-Džuvejnija. Iskazao je veliku sklonost filozofskom promišljanju i kritičkom razmatranju dogmatske teologije. Utjecaj priznatih autoriteta na njegovo mišljenje bivao je sve slabiji. Izražavao je sumnju i u postojanost vlastitog mišljenja. Imenovanje upraviteljem katedre za teologiju na tada najpoznatijem sveučilištu Nizamija u Bagdadu godine 1091. samo je pojačalo njegovu potrebu za kritičkim preispitivanjem vlastitih stavova. To ga je dovelo do duboke sumnje u ukupnu vlastitu misao. Zbog toga 1095. napušta profesorsko mjesto i Bagdad .
Nakon deset godina izbivanja provedenih u intenzivnom proučavanju i prakticiranju misticizma u raznim gradovima središtima znanosti i kulture, vraća se u rodni Tus. Osnažen obnovljenom vjerom u nedvojbenost temeljnih vjerskih i istina razuma, pristupa plodonosnom znanstvenom radu u mnogim poljima iskazavši razvijen smisao za kritičku reformaciju i sintezu u svojim djelima pisanim od vremena kada se ponovo posvetio mjestu profesora na katedri za teologiju sveučilišta Nizamija u Nišapuru 1106., do smrti koja ga je zatekla u Tusu gdje je, na učilištu kojeg je osnovao, podučavao teologiju i misticizam. Read the Full Story
Sveta geografija i sveta historija – načela za utemeljenje tekije
Sveta geografija i sveta historija – načela za utemeljenje tekije Piše: Šejh Edin Urjan Kukavica
Pri odabiru mjesta i utemeljenju tekije, osnivači su se rukovodili nekolicinom načela koja, sva, potječu iz osnova svete geografije i historije, a u skladu sa svetopovijesnim razumijevanjem i tumačenjem čovjekovog boravka na Zemlji, te se stoga u literaturi najčešće spominje formulacija 'prirodno-graditeljska cjelina'. One su uvijek građevine uronjene u prirodno okruženje i potpuno otvorene prema njemu. Rijeka, stijena, klanac ili kanjon i brdo najčešće su oznake mjesta na kojima se tekije podižu, i, zavisno od njih, dobijaju ponekad značenja kapije grada.
Read the Full Story
Sveta geografija i sveta historija – načela za utemeljenje tekije Piše: Šejh Edin Urjan Kukavica
Pri odabiru mjesta i utemeljenju tekije, osnivači su se rukovodili nekolicinom načela koja, sva, potječu iz osnova svete geografije i historije, a u skladu sa svetopovijesnim razumijevanjem i tumačenjem čovjekovog boravka na Zemlji, te se stoga u literaturi najčešće spominje formulacija 'prirodno-graditeljska cjelina'. One su uvijek građevine uronjene u prirodno okruženje i potpuno otvorene prema njemu. Rijeka, stijena, klanac ili kanjon i brdo najčešće su oznake mjesta na kojima se tekije podižu, i, zavisno od njih, dobijaju ponekad značenja kapije grada.
Read the Full Story
Hikaje - poučne priče iz života bogougodnika
Hikaje - poučne priče iz života bogougodnika
Hikaje, poučne priče iz života bogougodnika, zauzimaju osobito mjesto u sufijskoj tradiciji. Posredstvom hikaja sufijska mudrost i temeljna načela ovog duhovnog puta prenošena su na jednostavan i svima razumljiv način, i zasigurno je i to jedan od razloga činjenice da je sufizam svoje privrženike našao u svim društvenim slojevima.
Kako je hazreti Hazakil poučio hazreti Davuda
Hazreti Davud, a.s., jednom izađe iz grada učeći Zebur, a dok bi on učio Riječ Božiju divlje životinje, ptice, potoci i brda skupa s njim bi veličali Svevišnjeg. Idući tako dođe do brda na kome je osamljen živio Božiji poslanik Hazakil. Čuvši zikr životinja i ptica, Hazakil shvati da je Davud negdje u blizini, pa siđe iz svoje pećine i pođe mu u susret. Kad se sretoše, Davud upita za dopuštenje da se popenje do Hazakilove pećine, ali mu ovaj ne dopusti. Davud tad stade gorko plakati, pa se Svevišnji obrati Hazakilu: „Ne žalosti Mog roba Davuda i udovolji njegovom traženju.“ Hazreti Hazakil tad uze Davuda, a.s., za ruku i povede ga uz brdo.
Kad se ispeše, Davud upita Hazakila: „Jesi li ikad osjetio želju da počiniš kakav grijeh?“ „Nisam“, odgovori hazreti Hazakil. Onda hazreti Davud, a.s., upita: „A jesi li ikad osjetio samoljublje i zadovoljstvo sobom zbog svoje skrušenosti i ibadeta?“ „Nisam“, odgovori opet hazreti Hazakil. „A da li se ikad u tebi javila želja za ovosvjetskim užicima“, upita sad Davud, a.s., a Hazakil odgovori: „Da, znalo mi se desiti da u srcu osjetim takvu želju.“ „Pa šta činiš u takvim trenucima?“, upita hazreti Davud, a Hazakil odgovori: „Spustim se u onu dolinu koju vidiš pred nama i dolje nađem nešto što mi posluži kao dovoljna pouka.“
Hazreti Davuda, a.s., zainteresira o čemu se radi, pa se skupa spustiše u dolinu. Kad siđoše, ondje nađoše gvozdeni tron na kome je ležala šaka ljudskih kostiju, a ispod trona je bila ploča na kojoj je pisalo: „Ja sam Revi ibn Salem. Vladao sam hiljadu godina, izgradio sam hiljadu gradova, a u mome haremu bilo je hiljadu odabranih robinja. No, sada je zemlja moja postelja, hladan kamen mi je uzglavlje, a crvi i zmije su moje društvo. Pouči se zato mojom sudbinom i prođi se ljubavi prema dunjaluku, jer budi siguran da isti svršetak čeka i tebe.“
Read the Full Story
Hikaje - poučne priče iz života bogougodnika
Hikaje, poučne priče iz života bogougodnika, zauzimaju osobito mjesto u sufijskoj tradiciji. Posredstvom hikaja sufijska mudrost i temeljna načela ovog duhovnog puta prenošena su na jednostavan i svima razumljiv način, i zasigurno je i to jedan od razloga činjenice da je sufizam svoje privrženike našao u svim društvenim slojevima.
Kako je hazreti Hazakil poučio hazreti Davuda
Hazreti Davud, a.s., jednom izađe iz grada učeći Zebur, a dok bi on učio Riječ Božiju divlje životinje, ptice, potoci i brda skupa s njim bi veličali Svevišnjeg. Idući tako dođe do brda na kome je osamljen živio Božiji poslanik Hazakil. Čuvši zikr životinja i ptica, Hazakil shvati da je Davud negdje u blizini, pa siđe iz svoje pećine i pođe mu u susret. Kad se sretoše, Davud upita za dopuštenje da se popenje do Hazakilove pećine, ali mu ovaj ne dopusti. Davud tad stade gorko plakati, pa se Svevišnji obrati Hazakilu: „Ne žalosti Mog roba Davuda i udovolji njegovom traženju.“ Hazreti Hazakil tad uze Davuda, a.s., za ruku i povede ga uz brdo.
Kad se ispeše, Davud upita Hazakila: „Jesi li ikad osjetio želju da počiniš kakav grijeh?“ „Nisam“, odgovori hazreti Hazakil. Onda hazreti Davud, a.s., upita: „A jesi li ikad osjetio samoljublje i zadovoljstvo sobom zbog svoje skrušenosti i ibadeta?“ „Nisam“, odgovori opet hazreti Hazakil. „A da li se ikad u tebi javila želja za ovosvjetskim užicima“, upita sad Davud, a.s., a Hazakil odgovori: „Da, znalo mi se desiti da u srcu osjetim takvu želju.“ „Pa šta činiš u takvim trenucima?“, upita hazreti Davud, a Hazakil odgovori: „Spustim se u onu dolinu koju vidiš pred nama i dolje nađem nešto što mi posluži kao dovoljna pouka.“
Hazreti Davuda, a.s., zainteresira o čemu se radi, pa se skupa spustiše u dolinu. Kad siđoše, ondje nađoše gvozdeni tron na kome je ležala šaka ljudskih kostiju, a ispod trona je bila ploča na kojoj je pisalo: „Ja sam Revi ibn Salem. Vladao sam hiljadu godina, izgradio sam hiljadu gradova, a u mome haremu bilo je hiljadu odabranih robinja. No, sada je zemlja moja postelja, hladan kamen mi je uzglavlje, a crvi i zmije su moje društvo. Pouči se zato mojom sudbinom i prođi se ljubavi prema dunjaluku, jer budi siguran da isti svršetak čeka i tebe.“
Read the Full Story
Islamske teme
Islamsko bankarstvo
Kultura žena u islamu
MOŽE LI ISLAMSKO INTELEKTUALNO NASLIJEĐE BITI OBNOVLJENO?
Islamsko bankarstvo
Islamsko bankarstvo
Autor: Edhem Bakšić
Diplomski rad autora odbranjen 18.07.2001. na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu
Uvod i konvencionalno bankarstvo
Prema izvještaju Ujedinjenih Nacija iz 1996. godine, 358 najbogatijih ljudi na svijetu posjeduje više materijalnog bogatstva od 2,5 milijarde najsiromašnijih. Drugim riječima, ukupno društveno bogatstvo je tako neravnomjerno raspoređeno da jedan, zaista mali broj ljudi raspolaže istim bogatstvom kao i ona siromašnija polovina čovječanstva.
Nakon ovog saznanja ne možemo a da se ne zapitamo koji su osnovni uzroci i razlozi ovakvog stanja u svijetu na kraju XX i početku XXI vijeka? Samo istraživanje koje je došlo do ovog rezultata daje mogućnosti za brojne analize i raznovrsne zaključke. Između njih nikako ne možemo odbaciti kao neutemeljen i stav da je jedan od uzroka i način finansiranja ekonomskog razvoja u zemljama tzv. Trećeg svijeta. Isti se zasniva na finansiranju iz vanjskih izvora tj. pomoću inostranih zajmova koji predstavljaju jedan vid pomoći nerazvijenim privredama, ali istovremeno kod njih generišu i problem servisiranja tako nastalih dugova. Neka istraživanja su pokazala da mnoge zemlje moraju da uzimaju zajmove svake godine samo da bi platile kamate za prethodne zajmove, te da su otplate zajmova sa kamatom zemalja Trećeg svijeta u 1985. godini bile za 30 biliona američkih dolara veće od zajmova koje su primile te godine. [1] Ovi rezultati bi mogli biti argument u prilog kejnzijanske teorije po kojoj su štednja, a samim tim i investicije obrnuta funkcija kamate kao i argument u prilog tvrdnjama da bi eleminiranje kamate (ako ne u potpunosti, onda smanjivanjem kamatnih stopa) dovelo do većeg investiranja i da eleminiranje kamate predstavlja ključ ekonomskog razvoja. [2]
Read the Full Story
Diplomski rad autora odbranjen 18.07.2001. na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu
Uvod i konvencionalno bankarstvo
Prema izvještaju Ujedinjenih Nacija iz 1996. godine, 358 najbogatijih ljudi na svijetu posjeduje više materijalnog bogatstva od 2,5 milijarde najsiromašnijih. Drugim riječima, ukupno društveno bogatstvo je tako neravnomjerno raspoređeno da jedan, zaista mali broj ljudi raspolaže istim bogatstvom kao i ona siromašnija polovina čovječanstva.
Nakon ovog saznanja ne možemo a da se ne zapitamo koji su osnovni uzroci i razlozi ovakvog stanja u svijetu na kraju XX i početku XXI vijeka? Samo istraživanje koje je došlo do ovog rezultata daje mogućnosti za brojne analize i raznovrsne zaključke. Između njih nikako ne možemo odbaciti kao neutemeljen i stav da je jedan od uzroka i način finansiranja ekonomskog razvoja u zemljama tzv. Trećeg svijeta. Isti se zasniva na finansiranju iz vanjskih izvora tj. pomoću inostranih zajmova koji predstavljaju jedan vid pomoći nerazvijenim privredama, ali istovremeno kod njih generišu i problem servisiranja tako nastalih dugova. Neka istraživanja su pokazala da mnoge zemlje moraju da uzimaju zajmove svake godine samo da bi platile kamate za prethodne zajmove, te da su otplate zajmova sa kamatom zemalja Trećeg svijeta u 1985. godini bile za 30 biliona američkih dolara veće od zajmova koje su primile te godine. [1] Ovi rezultati bi mogli biti argument u prilog kejnzijanske teorije po kojoj su štednja, a samim tim i investicije obrnuta funkcija kamate kao i argument u prilog tvrdnjama da bi eleminiranje kamate (ako ne u potpunosti, onda smanjivanjem kamatnih stopa) dovelo do većeg investiranja i da eleminiranje kamate predstavlja ključ ekonomskog razvoja. [2]
Read the Full Story
Kultura žena u islamu
Suraiya Faroqhi Kultura žena u islamu
(Osmansko carstvo) Ulomak knjige Suraiye Faroqhi "Sultanovi podanici: kultura i svakodnevica u Osmanskom Carstvu" koja uskoro izlazi u izdanju nakladničke kuće Golden marketing-Tehnička knjiga. S engleskoga prevela dr. sc. Tatjana Paić-Vukić, znanstvena suradnica u Arhivu HAZU.
Europeisti su tek posljednjih dvadeset-trideset godina obratili veću pozornost na žene kao povijesne ličnosti. Do sedamdesetih godina 20. stoljeća i povjesničari osmanisti uglavnom su ih zanemarivali Jedno od važnih pitanja koje se tada postavilo tiče se materijalnih dobara što su ih posjedovale. "Što su Osmanlijke činile sa svojom imovinom?" i dalje je omiljen predmet istraživanja povjesničara koji se bave ženama u Osmanskome Carstvu. U osnovi toga zanimanja leži činjenica da su osmanske žene – barem zakonski – čak i poslije vjenčanja zadržavale pravo raspolaganja svojim imetkom, za razliku od većine udanih Europljanki koje su nadzor nad vlastitom imovinom stekle tek u 19. ili 20. stoljeću. Jednako tako, žene bi ulaskom u pubertet postajale punopravne podanice Carstva. I opet različito od mnogih udanih Europljanki, one su se stoga mogle potužiti kadiji na svaku nepravdu koja im je nanesena – a i njih su, dakako, drugi mogli tužiti ili sudski goniti. U gradovima, gdje je bilo razmjerno lako potražiti pravnu zaštitu, žene su se doista koristile svojim zakonskim pravima. Doduše, mnoge su vjerojatno shvatile da su na sudu u nepovoljnom položaju. Muški rođaci vršili bi na njih neformalan pritisak, a i vjerski im je zakon umnogome ograničavao mogućnost da osobno svjedoče.
Većina naših izvora podataka o osmanskim gradskim ženama od 16. do ranog 19. stoljeća stoga potječe iz protokola kadijskih sudova. Traganje za drugim izvorima iziskuje podosta imaginacije. Donedavna su povjesničari koji se bave europskim srednjim i ranim novim vijekom često priznavali da povijest žena doista spada u svaku obuhvatnu društvenu historiju, no odlučno su tvrdili da nažalost nedostaju potrebni izvori. Međutim, sve veće zanimanje za povijest žena iznjedrilo je poprilično mnogo nove građe. Osmanisti sada moraju prevladati slične poteškoće. Posljednjih se godina više pozornosti pridaje osmanskim ženama, te se doista pojavilo još izvora kao što su pisma, dnevnici i osobne obiteljske isprave. Osim toga, i jačanje feminističkih pokreta u samoj Turskoj moglo bi u bliskoj budućnosti uroditi važnim istraživanjima. Read the Full Story
Suraiya Faroqhi Kultura žena u islamu
(Osmansko carstvo) Ulomak knjige Suraiye Faroqhi "Sultanovi podanici: kultura i svakodnevica u Osmanskom Carstvu" koja uskoro izlazi u izdanju nakladničke kuće Golden marketing-Tehnička knjiga. S engleskoga prevela dr. sc. Tatjana Paić-Vukić, znanstvena suradnica u Arhivu HAZU.
Europeisti su tek posljednjih dvadeset-trideset godina obratili veću pozornost na žene kao povijesne ličnosti. Do sedamdesetih godina 20. stoljeća i povjesničari osmanisti uglavnom su ih zanemarivali Jedno od važnih pitanja koje se tada postavilo tiče se materijalnih dobara što su ih posjedovale. "Što su Osmanlijke činile sa svojom imovinom?" i dalje je omiljen predmet istraživanja povjesničara koji se bave ženama u Osmanskome Carstvu. U osnovi toga zanimanja leži činjenica da su osmanske žene – barem zakonski – čak i poslije vjenčanja zadržavale pravo raspolaganja svojim imetkom, za razliku od većine udanih Europljanki koje su nadzor nad vlastitom imovinom stekle tek u 19. ili 20. stoljeću. Jednako tako, žene bi ulaskom u pubertet postajale punopravne podanice Carstva. I opet različito od mnogih udanih Europljanki, one su se stoga mogle potužiti kadiji na svaku nepravdu koja im je nanesena – a i njih su, dakako, drugi mogli tužiti ili sudski goniti. U gradovima, gdje je bilo razmjerno lako potražiti pravnu zaštitu, žene su se doista koristile svojim zakonskim pravima. Doduše, mnoge su vjerojatno shvatile da su na sudu u nepovoljnom položaju. Muški rođaci vršili bi na njih neformalan pritisak, a i vjerski im je zakon umnogome ograničavao mogućnost da osobno svjedoče.
Većina naših izvora podataka o osmanskim gradskim ženama od 16. do ranog 19. stoljeća stoga potječe iz protokola kadijskih sudova. Traganje za drugim izvorima iziskuje podosta imaginacije. Donedavna su povjesničari koji se bave europskim srednjim i ranim novim vijekom često priznavali da povijest žena doista spada u svaku obuhvatnu društvenu historiju, no odlučno su tvrdili da nažalost nedostaju potrebni izvori. Međutim, sve veće zanimanje za povijest žena iznjedrilo je poprilično mnogo nove građe. Osmanisti sada moraju prevladati slične poteškoće. Posljednjih se godina više pozornosti pridaje osmanskim ženama, te se doista pojavilo još izvora kao što su pisma, dnevnici i osobne obiteljske isprave. Osim toga, i jačanje feminističkih pokreta u samoj Turskoj moglo bi u bliskoj budućnosti uroditi važnim istraživanjima. Read the Full Story
MOŽE LI ISLAMSKO INTELEKTUALNO NASLIJEĐE BITI OBNOVLJENO?
MOŽE LI ISLAMSKO INTELEKTUALNO NASLIJEĐE BITI OBNOVLJENO?
Piše: William C. Chittick
Pod islamskim intelektualnim naslijeđem podrazumijevam ovdje umovanja o Bogu, svijetu i ljudskom biću utemeljena na Kur’anu i Poslanikovoj tradiciji i predstavljena praksom generacija muslimana. Koristim termin intelektualno kao prijevod riječi aqli, želeći time razgraničiti ovu vrstu naslijeđa od drugog, iznimno srodnog naslijeđa, koje također posjeduje teorijsku i intelektualnu dimenziju. Ovo drugo naslijeđe jeste preneseno (naqli) naslijeđe. Preneseno znanje učeno je putem oponašanja (taqlid), odnosno kao slijeđenje onih autoriteta koji ga posjeduju. Ova vrsta znanja podrazumjeva nauke poput deklamiranja Kur’ana, hadisa, arapske gramatike ili fihka. Bez taqlida nemoguće je biti musliman, budući da niko sam ne može steći znanje o Kur’anu ili prakticiranju Šerijata. Upravo kao što se jezik uči oponašanjem, tako se i o Kur’anu i prakticiranje islama uči oponašajući one koji ih poznaju. Oni koji su preuzeli na sebe odgovornost čuvanja prenesenog znanja poznati su kao znalci, odnosno ulema. Read the Full Story
Pod islamskim intelektualnim naslijeđem podrazumijevam ovdje umovanja o Bogu, svijetu i ljudskom biću utemeljena na Kur’anu i Poslanikovoj tradiciji i predstavljena praksom generacija muslimana. Koristim termin intelektualno kao prijevod riječi aqli, želeći time razgraničiti ovu vrstu naslijeđa od drugog, iznimno srodnog naslijeđa, koje također posjeduje teorijsku i intelektualnu dimenziju. Ovo drugo naslijeđe jeste preneseno (naqli) naslijeđe. Preneseno znanje učeno je putem oponašanja (taqlid), odnosno kao slijeđenje onih autoriteta koji ga posjeduju. Ova vrsta znanja podrazumjeva nauke poput deklamiranja Kur’ana, hadisa, arapske gramatike ili fihka. Bez taqlida nemoguće je biti musliman, budući da niko sam ne može steći znanje o Kur’anu ili prakticiranju Šerijata. Upravo kao što se jezik uči oponašanjem, tako se i o Kur’anu i prakticiranje islama uči oponašajući one koji ih poznaju. Oni koji su preuzeli na sebe odgovornost čuvanja prenesenog znanja poznati su kao znalci, odnosno ulema. Read the Full Story
Like
Islamska duhovnost
Fond za stipendiranje
